Čovjek je imao šest kćerki, a žena mu je bila trudna i sedmi put.
Jedne noći je legao sa namjerom u sebi:
“Allahu, ako mi se i sedmi put rodi kćerka, rastaću se od žene.”
– Iste te noći je usnio san došla mu je smrt i on je morao na onaj svijet. Našao se pred Džehennemom te su se jedna džehennemska vrata otvorila u namjeri da ga progutaju.
Ali na vratima ga je čekala jedna od njegovih kćerki nije dozvolila da bude bačen u džehennem.
“Babo ja ne dam da ti goriš u vatri.”- rekla je. Onda čovjek bi doveden do drugih džehennemskih vrata. Ali tamo ga je čekala druga kćerka sa istim riječima, te bi spašen. Tako se ponovilo na šest vrata, sve do sedmih.
Na sedmim vratima nije bilo nikoga da ga spasi i njega dohvatiše sa svih strana da ga bace u vatru…
I baš tada se probudio sav potresen. Odjednom obuzet srećom, odmah je digao ruke i uputio dovu Allahu:”Allahu, tako Ti Tvoje veličine, podari mi i sedmu kćerku !”
(Djeca su Allahov dar svejedno bila ona muška ili ženska, jer Uzvišeni kaže: “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće. On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.”)
(Eš-Šura, 49-50.)
